|
«Vlasenica nije bila velika, a
pogotovo nije bila mala. Bila je tamam. Nevelika, ali najljepša.
Bila je grad s najljepšim mogućim položajem.
U njenome grbu je, kao početna, stajala 1244. godina. Ali, nije
moguće da može postojati grad, ma koliko bio star, ako u njemu
nejma onih koji su mu s koljena na koljeno prudužavali život. Oni
su, između proljeća i ljeta 1992. godine, ili poubijani ili
protjerani. Mrtvi su ostavljeni bez mezarova, a preživjeli
raseljeni svukud; i po Bosni i po svijetu.
Ostat će upamćeno da nikad niko više od ljudi koji su nekad
nastanjivali Vlasenicu nije volio svoje rodno mjesto. Bez njih,
Vlasenica više nije što je bila. Niti može biti.»
Isnam Taljic
Citat je preuzet iz najnovijeg romana «Vjetrometina» našeg
sugrađanina Isnama Taljića, kojeg mnogi smatraju najboljim živim
proznim piscem u Bosni i Hercegovini, a (i) njegova nova knjiga
svjedoči o našoj Vlasenici.
Vlasenica je dobila ime po travi "Vlasulji" koja
raste u ovom kraju. Kao naselje javlja se sredinom XV stoljeca,
dolaskom osmanlija u Bosnu i zauzimanjem tadasnjeg prostora pod
imenom "Birac", oko 1463.godine.
Za one koji manje poznaju vlasenicki kraj, treba znati da su
karakteristicno obiljezje ovog kraja visoke i guste sume, koja sa
ostalim ljepotama i bogastvima daju posebnu draz Vlasenici.
Prema popisu stanivnistva iz 1991, godine Vlasenica je imala 33
780 stanovnika od cega 18961 ili 55.33% bosnjaka.
U poznatom pogonu i iseljavanju muslimana iz Uzica 1862. godine u
Vlasenicu se doselilo nekoliko porodica, medju kojima i Tihici,
Durmici i Carhasanovici i dr.
Vlasenica - okolina dzamije
Vlasenica 1960-tih
Vlasenica 2000-te
Vlasenica zimi.
Pogled na Alpro i Solitere
Pogled na Vlasenicu, sa dzamijom u pozadini.
Vise slika iz vlasenice, pritisnite
ovdje.
Velika mapa vlasenice - Iz aviona (3MB)
Posaljite nam slika od Vlasenice
Upisite se u nasu listu novosti:
Ako zelite da dobijate novosti o
ovom projektu mozete se prijaviti.
Samo pritisnite ovdje.
|
